• logo
  • osnovna stranica
  • Općinski sud u Gradačcu

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Presuda kojom se optuženi oglašava krivim čime je počinio krivično djelo – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

    20.09.2024.

    BOSNA I HERCEGOVINA

    FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

    TUZLANSKI KANTON

    OPĆINSKI SUD U GRADAČCU

    Broj: 28 0 K 081725 23 K  

    Gradačac, 07.02.2024. godine

     

    U IME FEDERACIJE

    BOSNE I HERCEGOVINE!

     

     

                Općinski sud u Gradačcu, sudija Adnana Džaferović Gabela, uz učešće zapisničara Elvire Pamuković, u krivičnom predmetu protiv optuženog R.T., zbog krivičnog djela – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, po optužnici Kantonalnog tužilaštva TK Tuzla broj T03 0 KT 0100887 22 od 26.06.2023. godine, na glavnom pretresu održanom dana 07.02.2024. godine u prisustvu tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona Lejle Gazibegović Begović i optuženog, istog dana je donio i javno objavio sljedeću:

     

     

    PRESUDU

     

    OPTUŽENI:

     

    R.T., sin S. i majke S. djevojački O., rođen . . .  godine u S., općina G., nastanjen u mjestu S., grad G., po zanimanju vodoinstalater, završena srednja škola, zaposlen u Vodovod „Hukalo“ d.o.o kao direktor, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin BiH, Bošnjak, JMBG: . . . , neosuđivan.

     

     

    KRIV    JE

     

    ŠTO JE:

     

    dana 07.11.2021. godine, oko 15,45 sati u G., u mjestu S., u službenim prostorijama FK „Mladost“, grad G. nakon završetka fudbalske utakmice između FK „Mladost“ iz S. i NK „Hajduka“ iz O., prišao pomoćnom fudbalskom sudiji I.M., te svjestan da ga može lako tjelesno ozlijediti a što je i htio, zatvorenom šakom desne ruke istom zadao jedan udarac u predjelu lijeve strane lica nanijevši mu na taj način laku tjelesnu povredu u vidu natučenja-uboja sa otokom mekih tkiva lijevog jagodičnog predjela lica promjera oko 3 cm.

     

    dakle, drugog lako tjelesno povrijedio,

     

    čime je počinio krivično djelo – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,

     

    pa mu sud primjenom navedenih zakonskih odredbi i članova 42., 49., 59., 60. stav 2., 62. stav 1., 2. i 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, izriče

     

     

    USLOVNU    OSUDU

     

     

    Kojom se optuženom R.T. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i istovremeno određuje da se ova kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

     

    Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine oštećeni M.I. se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti upućuje na parnični postupak.

     

    Na osnovu člana 202. stav 1., a u vezi sa članom 199. stav 2. tačke a) i g) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, optuženi se obavezuje da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 84,00 KM, te paušalne troškove ovog suda u iznosu od 50,00 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

     

     

    Obrazloženje

     

     

                Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog Kantona (u daljem tekstu: tužilaštvo) je optužnicom broj T03 0 KT 0100887 22 od 26.06.2023. godine, optužilo R.T. (u daljem tekstu: optuženi) zbog krivičnog djela Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 36/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17 - u daljem tekstu Krivični zakon). Tužilaštvo je u optužnici predložilo da sud, u smislu člana 350. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 35/03, 56/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20 - u daljem tekstu Zakon o krivičnom postupku), izda kazneni nalog kojim će optuženom zbog počinjenog kivičnog djela izreći novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM.

     

                Pošto se složio sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sud je potvrdio optužnicu i zakazao ročište za saslušanje optuženog.

     

                Optuženi se na tom ročištu  izjasnio da nije kriv, pa je predmet proslijeđen sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa.

     

                Na glavnom pretresu održanom dana 07.02.2024. godine, optuženi je prije otvaranja dokaznog postupka, promijenio svoju izjavu iz „nisam kriv“ u „kriv sam“ i priznao počinjenje krivičnog djela navodeći da se desilo na način, u mjestu i u vrijeme kako je opisano u optužnici.

     

                Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivnje, sud je postavljanjem pitanja optuženom stekao uvjerenje da je priznanje potpuno, jer je optuženi jasno i nedvosmisleno u cjelosti priznao kako činjeničnu, tako i pravnu kvalifikaciju djela za koje se optužuje, te da je priznanje dato dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem. Sud se takođe uvjerio da je optuženi razumio da se izjavom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje, te da je upoznat i da je razumio moguće posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i plaćanje troškova krivičnog postupka.                                                                   

     

                Da je priznanje optuženog u skladu sa izvedenim dokazima, kako to propisuje odredba člana  280. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 35/03, 56/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20 - u daljem tekstu Zakon o krivičnom postupku),  sud se uvjerio uvidom u dokaze koje je tužilac prikupio u toku istrage i prezentovao sudu i to: zapisnik o saslušanju svjedoka M.I., KT KT-a od 01.06.2023. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka M.I. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2255/21 od 10.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka F.Š. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2325/21 od 17.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka M.Dž. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2303/21 od 16.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka M.Š. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2302/21 od 16.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka N.H. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2273/21 od 12.11.2021. godine, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr Vedo Tuco od 21.11.2022. godine, naredba KT KT- a od 18.11.2022. godine, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste  od 08.11.2021. godine  broj 2513/021, prilog ispis, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste JZU Zdravstveni Centar Brčko na ime M.I. broj protokola 5837/21 od 07.11.2021. godine, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste JZU Zdravstveni Centar Brčko na ime M.I. broj protokola 2287/21 od 08.11.2021. godine, nalaz i mišljenje ljekara JZU Zdravstveni Centar Brčko, Centar za mentalno zdravlje na ime M.I. broj protokola 8167/21 od 10.11.2021. godine, Dva CT snimka glave na ime M.I., potvrda Nogometnog Saveza Posavske Županije Orašje broj P-055/2023 od 06.06.2023. godine, zapisnik o utakmici  od 07.11.2021. godine, COMET Nogometni Fudbalski savez BiH, službena zabilješka o usmenoj prijavi putem telefona PU Gradačac broj 08-06/12-2-1882/21 od 05.11.2021. godine, rješenje KT KT-a od 22.11.2022. godine, izvod iz KE za R.T. od  05.06.2023. godine.

     

                Naime, oštećeni M.I. je u iskazima koje je kao svjedok dao u PU Gradačac dana 10.11.2021. godine i Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona dana 01.06.2023. godine, izjavio da je dana 07.11.2021. godine u svojstvu pomoćnog sudije sudio na utakmici u Gradačcu  između klubova “Mladosti” iz S. i “Hajduk” iz O., da su tokom drugog poluvremena, kada su gosti vodili rezultatom 1-2,  počele da rastu tenzije između domaćih igrača, da su počeli da vrše pritisak na njega zbog utakmice i rezultata i da je na zahtjev sudija delegat pozvao policiju. Po završetku utakmice su u pratnji policije otišli u službene prostorije kluba, gdje mu je, kada je ostavio nalog na stol, prišao R.T., koji je inače službeni predstavnik kluba iz S., te ga prvo pljunuo u lice, a potom ga jednom zatvorenom šakom udario u predjelu lica, tačnije jagodične kosti ispod oka, na lijevoj strani lica. Policija je odmah reagovala i rekli su R. da izađe vani, što je on i uradio. Dodao je da su pored njega i R. u toj prostoriji bili i predsjednik kluba iz S. M.Š., te dva policajca. Događaj nije odmah prijavio jer mu je predsjednik kluba rekao da će ako to prijavi klub biti novčano kažnjen. Nakon toga se odvezao u B., gdje inače stanuje, i  otišao na hitnu, gdje mu je dežurni ljekar konstatovao laku tjelesnu povredu u vidu manjeg otoka promjera 3 cm, ispod lijevog oka.

     

                Svjedok F.Š., prvi pomoćni sudija na utakmici, je u iskazu koji je dao u PU Gradačac dana 17.11.2021. godine, izjavio da je i on bio u službenim prostorijama i da je vidio da je predstavnik kluba iz S. R.T. prišao njegovom kolegi i pljunuo ga, te da je vidio da je zamahnuo rukom prema M. licu, ali da nije vidio momenat kad ga je udario. Vidio je da je zamahnuo rukom prema njemu i vidio je poslije toga da je kod M. bilo prisutno blago crvenilo u predjelu jagodične kosti na lijevoj strani lica.

     

                Svjedok M.Dž., glavni sudija na utakmici, je u iskazu koji je dao u PU Gradačac dana 16.11.2021. godine potvrdio navode oštećenog o negodovanju domaćih igrača zbog načina suđenja utakmice i da je zbog toga pozvana policija. U pogledu samog krivičnog događaja svjedok je izjavio da je on po ulasku u službenu prostoriju prišao do stola gde je bio delegat, da su mu njegovi pomoćnici i policajci bili iza leđa i da je u jednom trenutku iza sebe čuo kao da je neko rekao “što ti to treba”.  Potom se okrenuo i vidio M. kako mu policajci i M. govore de sjedi na stolicu, a R. su rekli da izađe iz prostorije, što je on i uradio. Nije vidio šta se desilo, ali je vidio da M. ima neku povredu, nešto crveno na lijevom obrazu. M. je prvo policiji rekao da hoće podnijeti prijavu, a kada mu je  delegat rekao da mora upisati incident na utakmici u svoj izvještaj, rekao je da neće ništa prijavljivati.

     

                Svjedok M.Š. je u iskazu koji je dana 16.11.2021. godine dao u PU Gradačac izjavio da je navijač i vjerni pratilac FK Mladost iz S., ali da u klubu ne obnaša nikakvu zvaničnu funkciju. Kritičnog dana je nakon završetka utakmice zajedno sa sudijama i delegatom ušao u prostorije kluba da se pozdravi. U jednom trenutku je vidio kako je R. krenuo prema pomoćnom sudiji, ne zna sa kojom namjerom, ali ga ja povukao nazad i nije vidio da se išta desilo. Pojasnio je da je u tom trenutku on bio okrenut prema delagatu utakmice, a da su se lijevo od njega se nalazili službeni predstavnik kluba iz S. R.T. i pomoćne sudije, dok je glavni sudija bio za stolom delegata. Potom je policija izvela R. iz prostorije.

     

                Svjedok N. H. M., policijski službenik, je u iskazu koji je dao u PU Gradačac dana 12.11.2021. godine  izjavio da su po završetku utakmice sudije sproveli do delegata utakmice. U prostorijama gdje se nalazio delegat M.D. bio je i predstavnik kluba R.T. Prvi je ušao glavni sudija  M.Dž., za njim je ušao on, a nakon toga su ušli pomoćne sudije M.I. i F.Š., a iza njih je ušao redar E.K., M.Š. i njegov kolega E.B.. Krenuo je do delegata utakmice kad se odjednom iza njegovih leđa čula vika: nemoj ga udarati i kako E.K. udaljuje i staje između pomoćnog sudije M.I., a R.T. odguruje, gdje je tom prilikom M.I. kazao da ga je R.T. udario. On to nije vidio. Vidio je da isti na sebi nije imao nikakve vidljive povrede, te je uz sve prisutne u prostoriji izjavio da neće prijavljivati navedeni događaj jer nema nikakvih povreda.

     

                Da je oštećeni zadobio povredu opisanu u optužnici, da ta povreda ima karakter lake tjelesne povrede i da je mogla nastati na način koji je u svom iskazu naveo oštećeni i kako je to u optužnici i opisano, utvrđeno je medicinskim vještačenjem. Vještak medicinske struke dr Vedo Tuco je, na osnovu medicinske dokumentacije u spisu, utvrdio da je oštećeni u kritičnom događaju zadobio povredu i to u vidu natučenja-uboja sa otokom mekih tkiva lijevog jagodičnog predjela lica promjera oko 3 cm i dao mišljenje da navedena povreda ima karakter lake tjelesne povrede, te da je mogla nastati jednokratnim djelovanjem nekog zamahnutog tupo-tvrdog mehaničkog sredstva na lijevi jagodični predio lica pri čemu udarac stisnutom šakom-pesnicom zamahnute ruke čini podobno sredtsvo i način za nanošenje takve povrede i to u poziciji kada je povrijeđeni bio u uspravnom položaju i prednjom stranom tijela okrenut povrijediocu.

     

                Sud je iskazu oštećenog u pogledu načina zadobijanja povrede, dijelu tijela na koji je ta povreda nanesena i ličnosti povrijedioca poklonio vjeru, jer je njegov iskaz u pogledu tih činjenica u bitnom potkrijepljen  iskazima svjedoka očevidaca. Naime, iako niko od svjedoka nije vidio sam udarac, svjedok F.Š. je vidio da je R. zamahnuo rukom prema M. licu i vidio je poslije toga da je kod M. bilo prisutno blago crvenilo u predjelu jagodične kosti na lijevoj strani lica. Svjedok M.Dž. je iza sebe čuo da je neko rekao “što ti to treba”,  okrenuo se i vidio M. kako mu policajci i M. govore de sjedi na stolicu, a R. su rekli da izađe iz prostorije, što je on i uradio. Vidio je da M. ima neku povredu, nešto crveno na lijevom obrazu. Svjedok N. H. M. je iza svojih leđa čuo viku: nemoj ga udarati i vidio kako E.K. udaljuje i staje između pomoćnog sudije M.I., a R.T. odguruje. Osim toga, njegov iskaz u pogledu vrste i načina zadobijanja povreda je pokrijepljen medicinskom dokumentacijom u spisu i sa njom saglasnim nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke. Stoga sud nije prihvatio iskaz svjedoka M.Š. da je vidio da je R. krenuo prema pomoćnom sudiji i da ga je on povukao nazad, jer je to suprotno iskazima oštećenog i svjedoka F.Š. i M.Dž. koji su vidjeli da je oštećeni zadobio povrede koje su i medicinski verifikovane, pa je kod toga da je ovaj svjedok navijač i vijerni pratilac kluba (kako je to sam u iskazu naveo) čiji je optuženi predstavnik, ocijenio da je njegov iskaz usmjeren na pomaganje optuženom u cilju oslobađanja od krivične dgovornosti i nije mu pokloni vjeru.

     

                Razmatrajući pitanje uračunljivosti optuženog, sud je utvrdio da je optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, bio u takvom psihičkom stanju da je mogao da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, pri čemu uračunljivost optuženog, odnosno njegovo psihičko stanje u vrijeme izvršenja krivičnog djela, tokom postupka nijednom činjenicom nije bila dovedena u pitanje. Opisane radnje izvršenja krivičnog djela, optuženi je po ocjeni suda učinio sa umišljajem, potpuno svjestan svog djela i posljedica preduzetih radnji, čije učinjenje je u datom momentu htio.

     

                Slijedom iznesenog, kako je priznanje optuženog potkrijepljeno dokazima iz kojih nesumnjivo proizilazi da je optuženi umišljajno preduzeo radnje opisane u dispozitivu presude i kako su u tim radnjama ostvarena sva bitna obilježja krivičnog djela – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona, te kako ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivicu, sud je zaključio da su ispunjeli uslovi iz člana 280. Zakona o krivičnom postupku i prihvatio izjavu optuženog o priznaju krivnje za navedeno krivično djelo i nastavio sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije.

     

                Krivičnim zakonom je za krivično djelo laka tjelesna povreda propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Sud je prilikom izbora vrste i mjere sankcije koju će izreći optuženom uzeo u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća u smislu člana 49. stav 1. Krivičnog zakona (otežavajuće i olakšavajuće okolnosti). Kao olakšavajuće okolnosti na strani optuženog sud je cijenio da je priznao izvršenje krivičnog djela što je doprinijelo efikasnosti i bržem okončanju krivičnog postupka, da je izrazio iskreno kajanje zbog učinjenog djela, da je riječ o starijoj osobi (optuženi je rođen 1962. godine) lošeg zdravstvenog stanja (iz medicinske dokumentacije uložene u spis proizilazi da ima hroničnu ishemičnu bolest srca, da je imao infarkt miokarda, te da boluje od dijabetesa i hipertenzije), da je riječ o zaposlenom i porodičnom čovjeku (oženjen je i otac troje djece), koji ranije nije osuđivan (utvrđeno iz izvoda iz kaznene evidencije), a koje činjenice ukazuju da se ne radi o osobi koja je sklona nasilju i činjenju krivičnih djela i da je u konkretnom slučaju riječ o jednom incidentu.. Otežavajućih okolnosti nije bilo. Cijeneći naprijed navedene olakšavajuće okolnosti, a u izostanku otežavajućih, sud je zaključio da optuženom nije nužno izreći kaznu, nego da se i upozorenjem uz prijetnju kaznom može postići svrha krivičnopravnih sankcija propisana članom 7. Krivičnog zakona, kako na planu generalne tako i na planu specijalne prevencije,  i da izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. Stoga je sud optuženom izrekao mjeru upozorenja uz prijetnju kaznom, odnosno uslovnu osudu, tako što je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne izvrši novo krivično djelo.

     

                Na osnovu odredbe člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, oštećeni M.I. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnični postupak, jer je oštećeni postavio imovinskopravni zahtjev, ali ga nije precizirao, pa se o istom nije moglo odlučivati u krivičnom postupku. 

     

                Na osnovu odredbe člana 202 stav 1.u vezi sa članom  199. stav 2. tačke a) i g) Zakona o krivičnom postupku optuženi je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i to na ime troškova vještačenja po vještaku medicinske struke iznos od 84,00 KM, a na ime paušala za rad suda iznos od 50,00 KM, koji je odmjeren prema složenosti i dužini trajanja postupka i imovnom stanju optuženog, a sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

     

     

     

     

    Zapisničar,                                                                                                        Sudija

    Elvira Pamuković                                                                              Adnana Džaferović Gabela

     

    Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštena lica mogu izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude.

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    Prikazana vijest je na:
    43 PREGLEDA
    Kopirano
    Povratak na vrh

    Presuda kojom se optuženi oglašava krivim čime je počinio krivično djelo – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

    20.09.2024.

    BOSNA I HERCEGOVINA

    FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

    TUZLANSKI KANTON

    OPĆINSKI SUD U GRADAČCU

    Broj: 28 0 K 081725 23 K  

    Gradačac, 07.02.2024. godine

     

    U IME FEDERACIJE

    BOSNE I HERCEGOVINE!

     

     

                Općinski sud u Gradačcu, sudija Adnana Džaferović Gabela, uz učešće zapisničara Elvire Pamuković, u krivičnom predmetu protiv optuženog R.T., zbog krivičnog djela – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, po optužnici Kantonalnog tužilaštva TK Tuzla broj T03 0 KT 0100887 22 od 26.06.2023. godine, na glavnom pretresu održanom dana 07.02.2024. godine u prisustvu tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona Lejle Gazibegović Begović i optuženog, istog dana je donio i javno objavio sljedeću:

     

     

    PRESUDU

     

    OPTUŽENI:

     

    R.T., sin S. i majke S. djevojački O., rođen . . .  godine u S., općina G., nastanjen u mjestu S., grad G., po zanimanju vodoinstalater, završena srednja škola, zaposlen u Vodovod „Hukalo“ d.o.o kao direktor, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin BiH, Bošnjak, JMBG: . . . , neosuđivan.

     

     

    KRIV    JE

     

    ŠTO JE:

     

    dana 07.11.2021. godine, oko 15,45 sati u G., u mjestu S., u službenim prostorijama FK „Mladost“, grad G. nakon završetka fudbalske utakmice između FK „Mladost“ iz S. i NK „Hajduka“ iz O., prišao pomoćnom fudbalskom sudiji I.M., te svjestan da ga može lako tjelesno ozlijediti a što je i htio, zatvorenom šakom desne ruke istom zadao jedan udarac u predjelu lijeve strane lica nanijevši mu na taj način laku tjelesnu povredu u vidu natučenja-uboja sa otokom mekih tkiva lijevog jagodičnog predjela lica promjera oko 3 cm.

     

    dakle, drugog lako tjelesno povrijedio,

     

    čime je počinio krivično djelo – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,

     

    pa mu sud primjenom navedenih zakonskih odredbi i članova 42., 49., 59., 60. stav 2., 62. stav 1., 2. i 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, izriče

     

     

    USLOVNU    OSUDU

     

     

    Kojom se optuženom R.T. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i istovremeno određuje da se ova kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

     

    Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine oštećeni M.I. se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti upućuje na parnični postupak.

     

    Na osnovu člana 202. stav 1., a u vezi sa članom 199. stav 2. tačke a) i g) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, optuženi se obavezuje da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 84,00 KM, te paušalne troškove ovog suda u iznosu od 50,00 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

     

     

    Obrazloženje

     

     

                Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog Kantona (u daljem tekstu: tužilaštvo) je optužnicom broj T03 0 KT 0100887 22 od 26.06.2023. godine, optužilo R.T. (u daljem tekstu: optuženi) zbog krivičnog djela Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 36/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17 - u daljem tekstu Krivični zakon). Tužilaštvo je u optužnici predložilo da sud, u smislu člana 350. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 35/03, 56/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20 - u daljem tekstu Zakon o krivičnom postupku), izda kazneni nalog kojim će optuženom zbog počinjenog kivičnog djela izreći novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM.

     

                Pošto se složio sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sud je potvrdio optužnicu i zakazao ročište za saslušanje optuženog.

     

                Optuženi se na tom ročištu  izjasnio da nije kriv, pa je predmet proslijeđen sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa.

     

                Na glavnom pretresu održanom dana 07.02.2024. godine, optuženi je prije otvaranja dokaznog postupka, promijenio svoju izjavu iz „nisam kriv“ u „kriv sam“ i priznao počinjenje krivičnog djela navodeći da se desilo na način, u mjestu i u vrijeme kako je opisano u optužnici.

     

                Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivnje, sud je postavljanjem pitanja optuženom stekao uvjerenje da je priznanje potpuno, jer je optuženi jasno i nedvosmisleno u cjelosti priznao kako činjeničnu, tako i pravnu kvalifikaciju djela za koje se optužuje, te da je priznanje dato dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem. Sud se takođe uvjerio da je optuženi razumio da se izjavom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje, te da je upoznat i da je razumio moguće posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i plaćanje troškova krivičnog postupka.                                                                   

     

                Da je priznanje optuženog u skladu sa izvedenim dokazima, kako to propisuje odredba člana  280. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“, broj 35/03, 56/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20 - u daljem tekstu Zakon o krivičnom postupku),  sud se uvjerio uvidom u dokaze koje je tužilac prikupio u toku istrage i prezentovao sudu i to: zapisnik o saslušanju svjedoka M.I., KT KT-a od 01.06.2023. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka M.I. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2255/21 od 10.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka F.Š. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2325/21 od 17.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka M.Dž. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2303/21 od 16.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka M.Š. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2302/21 od 16.11.2021. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka N.H. PU Gradačac broj 08-06/12-1-2273/21 od 12.11.2021. godine, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr Vedo Tuco od 21.11.2022. godine, naredba KT KT- a od 18.11.2022. godine, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste  od 08.11.2021. godine  broj 2513/021, prilog ispis, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste JZU Zdravstveni Centar Brčko na ime M.I. broj protokola 5837/21 od 07.11.2021. godine, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste JZU Zdravstveni Centar Brčko na ime M.I. broj protokola 2287/21 od 08.11.2021. godine, nalaz i mišljenje ljekara JZU Zdravstveni Centar Brčko, Centar za mentalno zdravlje na ime M.I. broj protokola 8167/21 od 10.11.2021. godine, Dva CT snimka glave na ime M.I., potvrda Nogometnog Saveza Posavske Županije Orašje broj P-055/2023 od 06.06.2023. godine, zapisnik o utakmici  od 07.11.2021. godine, COMET Nogometni Fudbalski savez BiH, službena zabilješka o usmenoj prijavi putem telefona PU Gradačac broj 08-06/12-2-1882/21 od 05.11.2021. godine, rješenje KT KT-a od 22.11.2022. godine, izvod iz KE za R.T. od  05.06.2023. godine.

     

                Naime, oštećeni M.I. je u iskazima koje je kao svjedok dao u PU Gradačac dana 10.11.2021. godine i Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona dana 01.06.2023. godine, izjavio da je dana 07.11.2021. godine u svojstvu pomoćnog sudije sudio na utakmici u Gradačcu  između klubova “Mladosti” iz S. i “Hajduk” iz O., da su tokom drugog poluvremena, kada su gosti vodili rezultatom 1-2,  počele da rastu tenzije između domaćih igrača, da su počeli da vrše pritisak na njega zbog utakmice i rezultata i da je na zahtjev sudija delegat pozvao policiju. Po završetku utakmice su u pratnji policije otišli u službene prostorije kluba, gdje mu je, kada je ostavio nalog na stol, prišao R.T., koji je inače službeni predstavnik kluba iz S., te ga prvo pljunuo u lice, a potom ga jednom zatvorenom šakom udario u predjelu lica, tačnije jagodične kosti ispod oka, na lijevoj strani lica. Policija je odmah reagovala i rekli su R. da izađe vani, što je on i uradio. Dodao je da su pored njega i R. u toj prostoriji bili i predsjednik kluba iz S. M.Š., te dva policajca. Događaj nije odmah prijavio jer mu je predsjednik kluba rekao da će ako to prijavi klub biti novčano kažnjen. Nakon toga se odvezao u B., gdje inače stanuje, i  otišao na hitnu, gdje mu je dežurni ljekar konstatovao laku tjelesnu povredu u vidu manjeg otoka promjera 3 cm, ispod lijevog oka.

     

                Svjedok F.Š., prvi pomoćni sudija na utakmici, je u iskazu koji je dao u PU Gradačac dana 17.11.2021. godine, izjavio da je i on bio u službenim prostorijama i da je vidio da je predstavnik kluba iz S. R.T. prišao njegovom kolegi i pljunuo ga, te da je vidio da je zamahnuo rukom prema M. licu, ali da nije vidio momenat kad ga je udario. Vidio je da je zamahnuo rukom prema njemu i vidio je poslije toga da je kod M. bilo prisutno blago crvenilo u predjelu jagodične kosti na lijevoj strani lica.

     

                Svjedok M.Dž., glavni sudija na utakmici, je u iskazu koji je dao u PU Gradačac dana 16.11.2021. godine potvrdio navode oštećenog o negodovanju domaćih igrača zbog načina suđenja utakmice i da je zbog toga pozvana policija. U pogledu samog krivičnog događaja svjedok je izjavio da je on po ulasku u službenu prostoriju prišao do stola gde je bio delegat, da su mu njegovi pomoćnici i policajci bili iza leđa i da je u jednom trenutku iza sebe čuo kao da je neko rekao “što ti to treba”.  Potom se okrenuo i vidio M. kako mu policajci i M. govore de sjedi na stolicu, a R. su rekli da izađe iz prostorije, što je on i uradio. Nije vidio šta se desilo, ali je vidio da M. ima neku povredu, nešto crveno na lijevom obrazu. M. je prvo policiji rekao da hoće podnijeti prijavu, a kada mu je  delegat rekao da mora upisati incident na utakmici u svoj izvještaj, rekao je da neće ništa prijavljivati.

     

                Svjedok M.Š. je u iskazu koji je dana 16.11.2021. godine dao u PU Gradačac izjavio da je navijač i vjerni pratilac FK Mladost iz S., ali da u klubu ne obnaša nikakvu zvaničnu funkciju. Kritičnog dana je nakon završetka utakmice zajedno sa sudijama i delegatom ušao u prostorije kluba da se pozdravi. U jednom trenutku je vidio kako je R. krenuo prema pomoćnom sudiji, ne zna sa kojom namjerom, ali ga ja povukao nazad i nije vidio da se išta desilo. Pojasnio je da je u tom trenutku on bio okrenut prema delagatu utakmice, a da su se lijevo od njega se nalazili službeni predstavnik kluba iz S. R.T. i pomoćne sudije, dok je glavni sudija bio za stolom delegata. Potom je policija izvela R. iz prostorije.

     

                Svjedok N. H. M., policijski službenik, je u iskazu koji je dao u PU Gradačac dana 12.11.2021. godine  izjavio da su po završetku utakmice sudije sproveli do delegata utakmice. U prostorijama gdje se nalazio delegat M.D. bio je i predstavnik kluba R.T. Prvi je ušao glavni sudija  M.Dž., za njim je ušao on, a nakon toga su ušli pomoćne sudije M.I. i F.Š., a iza njih je ušao redar E.K., M.Š. i njegov kolega E.B.. Krenuo je do delegata utakmice kad se odjednom iza njegovih leđa čula vika: nemoj ga udarati i kako E.K. udaljuje i staje između pomoćnog sudije M.I., a R.T. odguruje, gdje je tom prilikom M.I. kazao da ga je R.T. udario. On to nije vidio. Vidio je da isti na sebi nije imao nikakve vidljive povrede, te je uz sve prisutne u prostoriji izjavio da neće prijavljivati navedeni događaj jer nema nikakvih povreda.

     

                Da je oštećeni zadobio povredu opisanu u optužnici, da ta povreda ima karakter lake tjelesne povrede i da je mogla nastati na način koji je u svom iskazu naveo oštećeni i kako je to u optužnici i opisano, utvrđeno je medicinskim vještačenjem. Vještak medicinske struke dr Vedo Tuco je, na osnovu medicinske dokumentacije u spisu, utvrdio da je oštećeni u kritičnom događaju zadobio povredu i to u vidu natučenja-uboja sa otokom mekih tkiva lijevog jagodičnog predjela lica promjera oko 3 cm i dao mišljenje da navedena povreda ima karakter lake tjelesne povrede, te da je mogla nastati jednokratnim djelovanjem nekog zamahnutog tupo-tvrdog mehaničkog sredstva na lijevi jagodični predio lica pri čemu udarac stisnutom šakom-pesnicom zamahnute ruke čini podobno sredtsvo i način za nanošenje takve povrede i to u poziciji kada je povrijeđeni bio u uspravnom položaju i prednjom stranom tijela okrenut povrijediocu.

     

                Sud je iskazu oštećenog u pogledu načina zadobijanja povrede, dijelu tijela na koji je ta povreda nanesena i ličnosti povrijedioca poklonio vjeru, jer je njegov iskaz u pogledu tih činjenica u bitnom potkrijepljen  iskazima svjedoka očevidaca. Naime, iako niko od svjedoka nije vidio sam udarac, svjedok F.Š. je vidio da je R. zamahnuo rukom prema M. licu i vidio je poslije toga da je kod M. bilo prisutno blago crvenilo u predjelu jagodične kosti na lijevoj strani lica. Svjedok M.Dž. je iza sebe čuo da je neko rekao “što ti to treba”,  okrenuo se i vidio M. kako mu policajci i M. govore de sjedi na stolicu, a R. su rekli da izađe iz prostorije, što je on i uradio. Vidio je da M. ima neku povredu, nešto crveno na lijevom obrazu. Svjedok N. H. M. je iza svojih leđa čuo viku: nemoj ga udarati i vidio kako E.K. udaljuje i staje između pomoćnog sudije M.I., a R.T. odguruje. Osim toga, njegov iskaz u pogledu vrste i načina zadobijanja povreda je pokrijepljen medicinskom dokumentacijom u spisu i sa njom saglasnim nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke. Stoga sud nije prihvatio iskaz svjedoka M.Š. da je vidio da je R. krenuo prema pomoćnom sudiji i da ga je on povukao nazad, jer je to suprotno iskazima oštećenog i svjedoka F.Š. i M.Dž. koji su vidjeli da je oštećeni zadobio povrede koje su i medicinski verifikovane, pa je kod toga da je ovaj svjedok navijač i vijerni pratilac kluba (kako je to sam u iskazu naveo) čiji je optuženi predstavnik, ocijenio da je njegov iskaz usmjeren na pomaganje optuženom u cilju oslobađanja od krivične dgovornosti i nije mu pokloni vjeru.

     

                Razmatrajući pitanje uračunljivosti optuženog, sud je utvrdio da je optuženi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, bio u takvom psihičkom stanju da je mogao da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, pri čemu uračunljivost optuženog, odnosno njegovo psihičko stanje u vrijeme izvršenja krivičnog djela, tokom postupka nijednom činjenicom nije bila dovedena u pitanje. Opisane radnje izvršenja krivičnog djela, optuženi je po ocjeni suda učinio sa umišljajem, potpuno svjestan svog djela i posljedica preduzetih radnji, čije učinjenje je u datom momentu htio.

     

                Slijedom iznesenog, kako je priznanje optuženog potkrijepljeno dokazima iz kojih nesumnjivo proizilazi da je optuženi umišljajno preduzeo radnje opisane u dispozitivu presude i kako su u tim radnjama ostvarena sva bitna obilježja krivičnog djela – Laka tjelesna povreda – iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona, te kako ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivicu, sud je zaključio da su ispunjeli uslovi iz člana 280. Zakona o krivičnom postupku i prihvatio izjavu optuženog o priznaju krivnje za navedeno krivično djelo i nastavio sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije.

     

                Krivičnim zakonom je za krivično djelo laka tjelesna povreda propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Sud je prilikom izbora vrste i mjere sankcije koju će izreći optuženom uzeo u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća u smislu člana 49. stav 1. Krivičnog zakona (otežavajuće i olakšavajuće okolnosti). Kao olakšavajuće okolnosti na strani optuženog sud je cijenio da je priznao izvršenje krivičnog djela što je doprinijelo efikasnosti i bržem okončanju krivičnog postupka, da je izrazio iskreno kajanje zbog učinjenog djela, da je riječ o starijoj osobi (optuženi je rođen 1962. godine) lošeg zdravstvenog stanja (iz medicinske dokumentacije uložene u spis proizilazi da ima hroničnu ishemičnu bolest srca, da je imao infarkt miokarda, te da boluje od dijabetesa i hipertenzije), da je riječ o zaposlenom i porodičnom čovjeku (oženjen je i otac troje djece), koji ranije nije osuđivan (utvrđeno iz izvoda iz kaznene evidencije), a koje činjenice ukazuju da se ne radi o osobi koja je sklona nasilju i činjenju krivičnih djela i da je u konkretnom slučaju riječ o jednom incidentu.. Otežavajućih okolnosti nije bilo. Cijeneći naprijed navedene olakšavajuće okolnosti, a u izostanku otežavajućih, sud je zaključio da optuženom nije nužno izreći kaznu, nego da se i upozorenjem uz prijetnju kaznom može postići svrha krivičnopravnih sankcija propisana članom 7. Krivičnog zakona, kako na planu generalne tako i na planu specijalne prevencije,  i da izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi krivičnopravne zaštite. Stoga je sud optuženom izrekao mjeru upozorenja uz prijetnju kaznom, odnosno uslovnu osudu, tako što je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne izvrši novo krivično djelo.

     

                Na osnovu odredbe člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, oštećeni M.I. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnični postupak, jer je oštećeni postavio imovinskopravni zahtjev, ali ga nije precizirao, pa se o istom nije moglo odlučivati u krivičnom postupku. 

     

                Na osnovu odredbe člana 202 stav 1.u vezi sa članom  199. stav 2. tačke a) i g) Zakona o krivičnom postupku optuženi je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i to na ime troškova vještačenja po vještaku medicinske struke iznos od 84,00 KM, a na ime paušala za rad suda iznos od 50,00 KM, koji je odmjeren prema složenosti i dužini trajanja postupka i imovnom stanju optuženog, a sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

     

     

     

     

    Zapisničar,                                                                                                        Sudija

    Elvira Pamuković                                                                              Adnana Džaferović Gabela

     

    Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštena lica mogu izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude.